Zabranjeni grad: 9.999 prostorija obavijenih velom tajne

Ime je dobio zbog toga što za vreme careva niko osim članova carske porodice i njihovih sluga nije mogao da uđe unutra, tako da su i „obični“ stanovnici Kine, Zabranjeni grad videli po prvi put tek u 20. veku.

Put nas vodi u Kinu, tačnije u Peking, a posetiti glavni grad najveće zemlje sveta, a pritom ne videti Zabranjeni grad, gore je nego doći u Rim i ne videti papu!

Piramide, Sfinga, Tadž Mahal i ostale svetski poznate građevine obiluju legendama i zanimljivim pričama koje pričaju njihovu istoriju. Ista stvar je i s ponosom Kine i Pekinga, Zabranjenim gradom, koji se smestio u centru glavnog kineskog grada. Međutim, o legendama malo kasnije, za početak ispričajmo kako je uopšte ova građevina, nastala.

Izgradnja ovog veličanstvenog zdanja, započela je početkom 15. veka, a da bi se kompleks završio bilo je potrebno oko 15 godina i 200 hiljada radnika, od kojih su mnogi, baš kao i kod građenja Kineskog zida, izgubili živote zbog loših uslova rada. Kad je konačno izgrađen, moglo se samo stati i diviti mu se, s obzirom da se sastoji od oko 900 zgrada i 9.999 prostorija. Sledećih pet vekova, sve do 1924. godine, u njemu su stolovali vladari iz dinastija Ming i Ćing, a danas je Zabranjeni grad pretvoren u muzej koji pohode brojni znatiželjnici.

Ime je dobio zbog toga što za vreme careva, osim članova carske porodice i njihovih sluga, niko nije mogao da uđe unutra, tako da su i ‘obični’ stanovnici Kine, Zabranjeni grad videli po prvi put tek u 20. veku.
Naravno, ovakav kompleks morao je imati i kvalitetnu zaštitu, pa su tako na četiri njegova kraja napravljene četiri osmatračnice. I tu dolazimo do jedne od brojnih legendi Zabranjenog grada, one o četiri tornja (osmatračnice).

Naime, po završetku izgradnje kompleks nije imao tornjeve, već samo dugački, tanki, crveni zid. Ali jedne noći, car je usnio san o četiri tornja na krajevima grada, i čim se probudio, naložio je izgradnju istih. Kako se carevoj volji mora udovoljiti, nije preostalo ništa drugo već započeti gradnju tornjeva.

U Zabranjeni grad su došli najbolji građevinari iz zemlje. Napravili su tornjeve, ali car nije bio zadovoljan njihovim izgledom pa je naredio da se sruše. Kako s carom nema šale, bez glave su ostali i građevinari. Odmah je dovedena druga ‘tura’ građevinara koja je sagradila nove tornjeve. Međutim, car je očigledno zamislio nešto svoje, pa ni ovi tornjevi nisu dugo potrajali, a nažalost, ni oni koji su ih izgradili. Konačno, u grad je stigla i treća ‘pošiljka građevinara’.

Vođa građevinara bio je strašno nervozan i noćima nije spavao već smišljao kako udovoljiti caru, s obzirom da je znao kako su prošli njegovi prethodnici. U jednom trenutku kad je već ostao bez ideja i gotovo se prepustio očaju, čuo je pev skakavca u kavezu. I tu se rodila ideja. Naime, kavez u kojem se nalazio skakavac izgledao je tačno onako kako bi mogli izgledati tornjevi! Građevinar je kupio kavez i prema njemu oblikovao tornjeve.

Legenda kaže da se car oduševio, glave su ostale na ramenima, a Zabranjeni grad je dobio svoj konačan izgled kakav i dan danas poznajemo.

b92

You must be logged in to post a comment Login

Скочи на траку са алаткама